Matthew 9

1I ušavši u lađu prijeđe i dođe u svoj grad. 2I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.

3I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga. 4I videći Isus pomisli njihove reče: zašto zlo mislite u srcima svojijem? 5Jer šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi; ili reći: ustani i hodi? 6Ali da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe (tada reče uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma.

7I ustavši otide doma. 8A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima. 9I odlazeći Isus odande vidje čovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim.

10I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima njegovijem. 11I vidjevši to fariseji govorahu učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima učitelj vaš jede i pije?

12A Isus čuvši to reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. 13Nego idite i naučite se šta znači: milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.

14Tada pristupiše k njemu učenici Jovanovi govoreći: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste? 15A Isus reče im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti.

16Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.

17Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inače mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva.

18Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše mu se govoreći: kći moja sad umrije; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživljeće. 19I ustavši Isus za njim pođe i učenici njegovi.

20I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. 21Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću. 22A Isus obazrevši se i vidjevši je reče: ne boj se, kćeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga časa.

23I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirače i ljude zabunjene 24Reče im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se.

25A kad istjera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka. 26I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.

27A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slijepca vičući i govoreći: pomiluj nas, sine Davidov! 28A kad dođe u kuću, pristupiše k njemu slijepci, i reče im Isus: vjerujete li da mogu to učiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode.

29Tada dohvati se očiju njihovijeh govoreći: po vjeri vašoj neka vam bude. 30I otvoriše im se oči. I zaprijeti im Isus govoreći: gledajte da niko ne dozna. 31A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.

32Kad oni pak iziđu, gle, dovedoše k njemu čovjeka nijema i bijesna. 33I pošto izgna đavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. 34A fariseji govorahu: pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.

35I prohođaše Isus po svijem gradovima i selima učeći po zbornicama njihovijem i propovijedajući jevanđelje o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima. 36A gledajući ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.

37Tada reče učenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo. Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.

38